Intervju ministra ekonomije dr Vladimira Kavarića Dnevnom listu “Dan”, 31.12.2011.
1. Na mjesto ministra ekonomije došli ste prije godinu dana. Uporedite glavne osobine crnogorske ekonomije prošle i ove godine, tj. one koju ste vi zatekli i ovu koja je sada, godinu dana nakon Vašeg mandata.
Najveći uspjeh koji smo ostvarili u ovom periodu je članstvo Crne Gore u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Iskustvo pokazuje da su osnovne prednosti članstva smanjeni troškovi života i veće mogućnosti za proizvođače. Konkurencija je zdrava i u uslovima otvorenosti svako može da proizvodi i troši više nego u zatvorenim ekonomijama.
Prijemom Crne Gore u ovu organizaciju, naša država šalje još jedan pozitivan signal stranim investitorima o poštovanju međunarodno prihvaćenih pravila poslovanja. Crna Gora je prepoznata kao zemlja koja, kroz STO i druge bilateralne sporazume, pokriva tržište od preko 800 miliona ljudi. Sve su to komparativne prednosti na spoljnom planu koje, pored unutrašnjih napora na smanjenju biznis barijera, našu državu čine konkurentnom u globalnoj tržišnoj utakmici.
Ohrabruje i to što je makroekonomski ambijent u prvih devet mjeseci 2011. karakterisao rast ekonomske aktivnosti. Očigledno je da dolazi do diverzifikacije i povećanja značaja malih isrednjih preduzeća. Pokazatelji za to su sektor turizma a bilježimo i rast prometa u maloprodaji, građevinarstvu, prerađivačkoj industriji…
2. Koji je glavni problem crnogorske privrede bio prošle godine?
Suštinski problem proizilaze iz efekata globalne krize i po tom osnovu smanjenja agregatne tražnje iz inostranstva. Rješenje problema nelikvidnosti možemo posmatrati isključivo u tom kontekstu. Na nivou unutrašnje strukture, zabrinjavajući trendovi u godini koja je za nama su pad industrijske proizvodnje uslovljene padom proizvodnje električne energije. Razlog pada je visoka osnova u 2010. i loše hidrološke prilike u 2011. godine. S druge strane, stopa zaposlenosti je porasla, rast izvoza je 45 odsto, uvoza 11 odsto…
Disbalansi na tržištu rada kao što je rast broja dozvola za rad stranaca na 16.000 u devet mjeseci 2011. godine, što je 40 odsto više nego u istom periodu 2010. ukazuju na strukturnu nefleksibilnost i neprilagođenost na tržištu rada kao i na neophodnost otvorenosti malih ekonomija.
3. Vlada treba da subvencioniše sedam miliona KAP-u do marta 2012. godine, da preuzme kredit tj. bude primarni dužnik za 130 miliona kredita koji je KAP podigao kod evropskih banaka, kako je uslovila Dojče banka. Smatrate li da neko treba da odgovora zbog ovoga i koliki ce ovo udarac biti za našu ekonomiju?
Preuzimanje duga je razmatrano samo kao mehanizam za povećanje manevarskog prostora Vlade Crne Gore u slučaju neželjenih scenarija. Ministarstvo finansija razmatra mogućnost na koji način bi se spriječilo automatsko aktiviranje ukupnih garancija, u slučaju da KAP zapadne u problem i ne bude u mogućnosti da izvršava svoje obaveze po osnovu zaključenih ugovora, za koje je država izdala garanciju.
Međutim, i dalje je primarna opcija obezbjeđenje dugoročne održivosti kroz koncepte koji su javnosti poznati.
4. AD kapital je potrošio pet miliona za 15 odsto akcija KAP-a. Indijski JSW internešnl je dolazio u dvonedjeljnu posjetu KAP-u i rudnicima Boksita. Da li je neko od ove dvije kompanije razgovarao sa Vladom u vezi sa preuzimanjem KAP-a? Smatrate li da je nelogično da neko potroši pet miliona eura za kupovinu akcija a da ne želi da uradi nešto ozbiljnije sa fabrikom?
Više puta sam naglasio da je investitor demonstrirao svoju ozbiljnost na najlegitimniji mogući način-trgovinom na berzi. Svakako da trgovina akcijama KAP-a na berzi pokazuje ozbiljnu zainteresovanost za ovu kompaniju i saglasan sam sa konstatacijom da je nelogično da neko potroši pet miliona bez ozbiljne namjere. To je ujedno i signal za Vladu Crne Gore koji govori o inicijalnoj zainteresovanosti za ovu kompaniju. Jako smo zainteresovani za svaku mogućnost koja se odnose na nove investicije u najvećem reprolancu u Crnoj Gori I uradićemo sve što je moguće I što je u domenu Vlade Crne Gore da do takvih investicija dođe.
5. Ove godine je u devet mjeseci izvezena rekordna količina metala, prosjek plata u KAP-u je preko hiljadu, a nije plaćen nijedan cent za potrošenu elektricnu energiju. Kada će Vlada stati na put tome i da li vi opravdavate ovako visoke zarade i neplaćanje električne energije?
Početkom godine smo, da podsjetim, zbog nezadovoljstva funkcionisanjem menadžmenta tražili smo smjenu na najvišem noviu u upravljačkoj strukturi KAP-a. Novi menadžment je usmjerio napore u pravom pravcu I, između ostalih, bavio I pitanjem racionalizacije potrošnje i poboljšanjem proizvodnih performansi. Takav pristup je donio rezultate u smanjenju cijene koštanja. Nažalost, to nije dovoljno. Sljedeći izazovi izlaze iz okvira tekućeg poslovanja I odnose se na restrukturiranje duga I obezbjeđenje dugoročnog snabdijevanja električnom energijom.
Kombinat aluminijuma Podgorica je u 2011. godini uplatio 33.847.702 eura za električnu energiju. Međutim I ovo je bilo nedostatno i Kombinat aluminijuma ne smije da funkcioniše na račun EPCG već mora doći do nivoa gdje može uredno da ispunjava sve obaveze I to je osnovni problem.
6. Možemo li u 2012. očekivati ulazak četvrtog partnera u KAP?
Ponavljam, svako rješavanje problema u KAP-u mora prije svega da se fokusira na problem dugoročnog snabdijevanja električnom energijom, pitanja dugova, investicionog programa i to su sve pitanja za koje očekujemo konkretne predloge, bez obzira na to ko je vlasnik KAP-a, odnosno kome je data mogućnost upravljanja kompanijom. Više puta sam ponavljao da eventualni ulazak novog partnera nije jednostavan proces i da to zavisi od mnogo faktora, prije svega od ponuđenih rješenja za pitanja koja sam naveo i koja su od suštinskog značaja za ovu kompaniju. Podsjetiću da ti problemi nisu od juče ali sam mišljenja da sve buduće aktivnosti treba da budu usmjerene na njihovo dugoročno i konkretno rješavanje. Bojim se da sve suprotno ne bi doprinijelo da KAP postane kompanija koja posluje po tržišnim principima, što je i cilj Vlade Crne Gore. Dakle, od ponuđenih rješenja za ova pitanja i njihovog kvaliteta će zavisiti I sudbina KAP-a I eventualni ulazak novog ali i opstanak postojećeg partnera. Optimalna opcija bi bila da Kombinat aluminija ima svoj sopstveni izvor električne energije. Tu postoji prostor za razmišljanje da se neki od energetskih potencijala valorizuje u tu svrhu. Postoje i opcije u energetskom sektoru Crne Gore i okruženja i svakako da smo mi u Vladi veoma zainteresovani da se nađe najbolji način koji bi dugoročno riješio pitanje električne energije KAP-a ali i pitanje nabavke energije do stavljanja u funkciju energetskih potencijala.
7. Šta će biti nakon što prestanu subvencije Vlade KAP-u u martu? Jer podsjetimo, Vlada je plaćala struju KAP-u ove godine.
U okviru Ugovora o poravnanju sa CEAC-om nije ostavljena mogućnost subvencioniranja električne energije nakon dogovorenog roka. Dakle, to pitanje će svakako biti jedno od najozbiljnijih problema sa kojim će se kompanija suočiti. Mislim das am o rješenjima za ovaj problem govorio u prethodnim odgovorima.
8. Šta će biti sa Željezarom ako ode Davidović? Da li je Vlada pregovarala sa nekim drugim potencijalnim partnerom za Željezaru?
Bez obzira na trenutne problem koji opterećuju ovu kompaniju, smatram da Željezara ima budućnost. Osnov za ovaj optimizam je činjenica da je kompanija I u stečaju proizvodila I izvozila na tržište EU u vrijednosti od preko 50 miliona eura. Takođe, proizvodni program, pored svih problema koji su se pojavljivali, nije zaustavljen a, po navodima Privrednog suda, stečajna imovina nije umanjena ni u sitaciji bankrota. Privredni sud je sada u procesu pripreme tendera. Ukoliko sve bude išlo planiranom dinamikom, već iduće godine bi mogli imati novog strateškog partnera. Vjerujemo Vjerujemo da ekonomske performanse koje sada ima Željezara, daju osnov za optimizam bez obzira na aktuleni trenutak na globalnom tržištu.
9. Ulaskom u STO mnogi veći crnogorski proizvođači i kompanije ce moći da izađu na evropsko tržište po uređenim pravilima. Ali, šta je sa manjim i neuspješnijim kompanijama koje neće moći da iznesu svoje proizvode u inostranstvo? Hoće li njihov status biti dodatno ugrožen, jer će i na naše tržište dolaziti proizvodi iz zemalja članica STO?
Sada vidimo koliko je proces otvaranja u koji je Crna Gora ušla na vrijeme, značajan. Ovo neće biti šok za domaće proizvođače, čak vjerujem da mnogo više predstavlja šansu…
Mislim da je ekonomska logika svakog preduzeća da mora da bude konkurentno I toga smo odavno svjesni. Dakle, samo članstvo drastično ne pogoršava našu konkurentnost niti stvara neke nove trgovinske izazove. Ono što je veoma važno naglasati je da pristup STO-u omogućava liberalizaciju trgovine, što može dovesti do rasta kokurentnosti domaće privrede i efikasnijeg koriščenja domaćih resursa. Politika Vlade Crne Gore je članstvom u STO omogućila ravnoporavan tretman našim preduzećima u inostranstvu bilo da se radi o izvozu roba ili usluga. Dalje otvaranje tržišta će još više ukazati na potrebu jačanja konkurentske snage domaćih proizvođača, jer njihova konkurentnost najviše zavisi od njih samih i njihovih kapaciteta za takmičenje na širem tržištu.
Crnogorski izvoznici će biti u mogućnosti da plasiraju svoje prozvode na tržišta članica po unaprijed utvrđenim uslovima, a isto će važiti i za izvoznike članica. To znači obavezu funkcionisanja po principu nediskriminatornog trgovinskog sistema, kojim su propisana prava i obaveze svih članica ove organizacije.
Takođe, naša zemlja i dalje će imati pravo da sprovodi neophodne mjere da bi zaštitila svoje proizvođače u slučaju poremećaja koji bi izazvali strani proizvodi.
